Engleska ima svojih problema – muči je pozicija desnog beka, a navijači su je prošli kroz živce i u ovoj utakmici. Ipak, jedno što ovoj reprezentaciji sigurno ne nedostaje jeste igrač svetske klase koji može da reši meč u svakom trenutku.
Protiv DR Konga, Heri Kejn je još jednom pokazao zašto je nezamenljiv. Engleska je primila gol kao prva – što se dogodilo u šest uzastopnih eliminacionih utakmica na velikim turnirima – i ponovo je trebalo nekoga ko će je izvući iz nevolje. Kejn je bio taj neko.
Nakon razočaravajućeg Eura 2024, na kom je očigledno igrao s povredom leđa, kapiten Engleske je ponovo na tronu. Nije bio sam u spašavanju tima – Entoni Gordon je ušao s klupe i upisao dve asistencije, Džud Belingem je svojom dinamikom držao napadačku igru živom, a Deklan Rajs je odigrao zapaženu epizodu kao desni bek. Ipak, upravo je Kejn bio taj koji je presudio, zabivši drugi gol visokim udarcem ispod prečke s ivice šesnaesterca i potvrdivši da poseduje nešto što niko drugi u timu nema – sposobnost da odluči utakmicu u ključnom trenutku.
„To je ono što od njega očekujemo, i ono što on sam od sebe očekuje”, rekao je selektor Tomas Tuhel. „Teški mečevi, neizvesni mečevi – Heri je tu da ih reši. Vrhunski nivo.”
Ovaj dvogol bio je Kejnov 13. pogodak na Svetskim prvenstvima, čime je prestigao Pelea na večnoj listi strelaca. Kejn je engleski Pele – najbolji koji je ikada igrao na toj poziciji za Tri lava.
Sa pet golova na ovom Mundijalu i ukupno 72 pogotka za klub i reprezentaciju u ovoj fenomenalnoj sezoni, Kejn se sada nalazi u društvu kandidata za Zlatnu loptu – uz Mesija, Halanda, Mbapea, Dembela i Vinjisijusa Žunijora.
Ono što posebno impresionira jeste kontekst u kom je postigao ove golove. Kejn je bio gotovo nevidljiv tokom većeg dela utakmice. U prvih 35 minuta imao je svega pet dodira s loptom, a prvi šut uputio je tek u 34. minutu. Ukupno je imao samo dva pokušaja pre nego što je postigao oba gola koji su doneli pobedu.
Takav obrazac – minimalna uključenost, maksimalan učinak – podseća na Erlinga Halanda, koji je i ove sedmice za Norvešku protiv Obale Slonovače napravio nešto slično. Razlika je u tome što je Haland u najboljim godinama karijere, dok Kejn ulaskom u 33. godinu dokazuje da i dalje igra na istom nivou.
„Osećam se bolje nego ikada”, izjavio je sam Kejn, koji izgleda svežije nego u bilo kom periodu dosadašnje karijere.
Geri Nevil je bio direktan u oceni: „Ako pitate ko je najveći igrač Engleske svih vremena, tu su i Bobi Čarlton i još nekolicina. Ali kad kažete napadač – sto posto Kejn. To ga stavlja iznad neverovatnih igrača kao što su Alan Širer, Geri Lineker i Džimi Grivs. On je jednostavno najbolji.”
Zlatna lopta bi mu možda bila nadohvat ruke jedino uz osvajanje Svetskog prvenstava. A s Kejnom u punoj formi, Engleska ima razloga za optimizam. Tuhel je posle pobede nad Kongom rekao da ovakva iskustva donose pravo poverenje u tim. No, u stvarnosti, to poverenje nosi jedno ime – Heri Kejn. Pred njima je Meksiko i izazov na nadmorskoj visini Azteke, a igrači Engleske će se i tada okrenuti svom kapitenu.

