Kanelov veliki povratak: Alvarez ponovo na tronu svjetskog boksa

Piše: Mauricio Sulaiman, predsjednik WBC-a

Teško je riječima opisati sve ono što se dešavalo posljednjih dana — toliko emocija, priča i trenutaka da bi se od njih mogla ispuniti čitava knjiga.

Saul “Kanelo” Alvarez je sa 36 godina ponovo postao svjetski šampion, samo dva dana nakon što je proslavio 21. godišnjicu od svog profesionalnog debija u boksu. U ring se vratio nakon godinu dana pauze, otkako se posljednji put borio protiv Terensa Kroforda. Njegov protivnik ovog puta bio je tada neporaženi šampion WBC-a u poluteškoj kategoriji do srednje, Kristijan Mbili, a Kanelo je trijumfovao i preuzeo titulu svjetskog prvaka u super srednjoj kategoriji. Slavlje je bilo epsko — kao da gledamo osamnaestogodišnjaka koji je osvojio svoju prvu titulu, a ne iskusnog šampiona. Dirljivo je bilo vidjeti ga kako ljubi zeleno-zlatni pojas, ponovo i ponovo.

Pobijedio je opasnog Kamerunca koji je u ring ušao sa besprijekornim skorom od 29 pobjeda i 24 nokauta. Mbili je bio krupniji, mlađi i iza sebe je imao iskustvo deset šampionskih mečeva. Ipak, Saulova tehnika, strategija i besprijekorna fizička spremnost pokazale su koliko posvećenosti, strasti, predanosti i upornosti stoji iza ovog uspjeha.

Iza ovog povratka na vrh krije se priča o radu, povjerenju i lojalnosti koja zaslužuje najveće poštovanje. Don Čepo Rejnoso i Edi Rejnoso bili su ključni i nepokolebljivo odani u izgradnji Kanela kakvog danas poznajemo. Još od prvih koraka, kada je Saul bio samo mladić sa velikim snovima, oni su prepoznali njegov talenat, oblikovali njegove vještine i vodili ga putem koji ga je doveo do osvajanja najvažnijih pozornica svjetskog boksa.

Čepo je bio neizostavan dio njegovih početaka, a Edi je preuzeo štafetu i učvrstio šampiona kakvim je postao. Njihov rad daleko nadilazi samu pripremu borca za ring — oni su izgradili karijeru, formirali tim i usadili pobjednički mentalitet. Edi poznaje Saula kao malo ko i tačno zna kako da ga dovede do njegove najbolje verzije. Time se još jednom potvrđuje kao jedan od najvećih stratega i menadžera u istoriji ovog sporta.

Oduvijek me fascinirala naklonost i lojalnost koju Kanelo pokazuje prema Ediju. Ovog vikenda, tokom intervjua i konferencije za novinare, čuli smo Edija kako o Saulu govori sa posebnim osjećajem, punim ponosa i divljenja. Njihove riječi odražavale su odnos koji se godinama produbljivao i koji daleko nadmašuje sport. Saul, sa svoje strane, nikada nije zaboravio one koji su bili uz njega i u dobru i u zlu. Ta uzajamna zahvalnost mnogo govori o ogromnim ljudskim kvalitetima obojice.

Događaj “Meksiko protiv svijeta” bio je prava proslava boksa. Organizacija je bila besprijekorna, čime su demantovane brojne glasine i nagađanja koje su pratile pripreme. Publika je uživala u uzbudljivom programu i veče u kojem su naši meksički predstavnici dali sve od sebe u ringu.

Hajme Munguija je bio glavni junak prave bitke protiv Nikite Zonova. Bio je to meč apsolutne borbenosti, hrabrosti i emocija, u kojem su obojica pokazala neukrotivi duh koji krasi naš sport. Hajme je ostvario veliku pobjedu koja potvrđuje njegovo srce, snagu i neutaživu glad za slavom.

Sa radošću smo proslavili i nastup Rafaela “Divino” Espinoze, koji je pobijedio tehničkim nokautom protiv Rikarda Blandona. Njegov protivnik nije mogao da nastavi meč na preporuku ringside ljekara, nakon posjekotine na lijevom kapku. Njih dvojica bili su dio kontingenta od četvorice meksičkih boraca koji su te večeri podigli ruke u pobjedi, zajedno sa Kanelom i Karlosom Emilianom Rohom.

Za Dejvida Pikasa veče je bilo izuzetno teško — protiv Karla Džejmsa Martina, grubog, brzog i neporaženog protivnika koji je znao da iskoristi svaku priliku. Poraz boli, ali duboko sam uvjeren da će se Dejvid vratiti jači. Riječ je o mladiću sa izuzetnim talentom i svijetlom budućnošću. Ovakva iskustva, ma koliko gorka, predstavljaju temeljne lekcije za sazrijevanje, prilagođavanje i povratak u obnovljenom izdanju. U boksu se nikada ne prestaje učiti, a velike legende se grade i kroz poraze.

Sada nas čeka dug put kući. Čim stignemo na domaće tlo, vrijeme je za posao — doterivanje posljednjih detalja i putovanje u Akapulko, gdje nas očekuje jedan od najvažnijih datuma na našem kalendaru: 64. godišnja konvencija Svjetskog bokserskog savjeta (WBC).

Iz prelijepe luke Akapulka pisaću svoju sljedeću kolumnu, sa ogromnim uzbuđenjem što ćemo ugostiti velike zvijezde boksa, istorijske šampione, promotere, trenere, zvaničnike i sve drage članove naše velike bokserske porodice. Biće to intenzivna sedmica rada, radnih stolova i izvršnih sastanaka sa ciljem koji nas sve ujedinjuje — nastavak izgradnje bolje budućnosti i stalna briga o bezbjednosti i dobrobiti boksera.

Doživjećemo nezaboravne trenutke, dirljive počasti, zvanična saopštenja i ključne odluke za naš sport. Konvencija je mnogo više od godišnjeg okupljanja — to je prostor gdje dijelimo ideje, ocjenjujemo naša dostignuća i crtamo put kojim ćemo nastaviti da štitimo one koji čine magiju boksa mogućom.

I kao što to uvijek biva na velikim proslavama, zatvorićemo je sjajnim programom predvođenim našom šampionkom Kamilom Zamorano, koja će braniti svoju WBC titulu u najlakšoj kategoriji (atomweight). Biće to savršena prilika da se prepozna nezaustavljivi talenat nove generacije meksičkih bokserki i proslavi privilegovano mjesto koje su žene osvojile u svjetskom boksu.

Vidimo se u Akapulku! Živio boks, živio Meksiko!

Da li ste znali…? Saul “Kanelo” Alvarez i dalje je jedna od vodećih figura savremenog boksa, pošto se u globalnoj eliti nalazi već više od 15 godina i 7 mjeseci od osvajanja svoje prve svjetske titule. Profesionalni debi imao je 29. oktobra 2005. godine, a svoj prvi meč za svjetsku titulu odboksovao je tek u 37. profesionalnom meču, 5. marta 2011. godine, kada je pobijedio Metjua Hatona i osvojio WBC titulu u poluteškoj kategoriji do srednje (super welterweight). To je bila polazna tačka istorijskog puta okrunjenog u četiri različite kategorije. Nakon što je prebolio poraz od Kroforda, još jednom je pokazao od čega je sazdan, vrativši slavu u super srednjoj kategoriji.

Anegdota dana: Moj otac je oduvijek sanjao da boks donese u svaki kutak planete, a Saudijska Arabija je bila dio te velike vizije. Danas, gledajući šta se dešava u Rijadu, sa istorijski značajnim programima i elitnim šampionima, nemoguće je ne sjetiti se njegovog pionirskog duha. Duboko sam uvjeren da bi naš nezaboravni Don Hose bio neizmjerno ponosan kada bi vidio kako boks nastavlja da ruši granice i ujedinjuje kulture, baš kao što smo doživjeli ovog vikenda kroz koncept “Meksiko protiv svijeta”.

Dobrodošli su vaši komentari na contact@wbcboxing.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *